Kad će dijete prohodati?

Specijalistica fizijatrije Desanka Grubić-Jakupčević, ravnateljica Specijalne bolnice za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama na zagrebačkom Goljaku objasnila je kako teče proces prohodavanja kod djece.

"Dijete prohodava do 18 mjeseci. Svako dijete koje zna ustati koristeći se svojim sposobnostima, a ne pomoći druge osobe, znat će i hodati. Sva djeca koja hodaju uz pridržavanje pustit će se i hodati samostalno, no nekoj djeci treba više vremena da se osjete dovoljno sigurnima za hodanje bez pridržavanja, a nekima manje. To su osobne razlike među djecom. Naravno, sve to vrijedi za djecu koja svoje tijelo koriste jednako, simetrično i u potpunosti", objašnjava naša sugovornica.


Izbjegnite pogreškeČesta je i velika pogreška roditelja, kaže, kada dijete stavljaju na noge i pridržavaju za ruke jer su uvjereni da će dijete tako brže prohodati. Radeći to zapravo odmažu svom mališanu jer ne samo da usporavaju razvoj djetetova sustava za ravnotežu nego mu i neverbalnom komunikacijom, koja je u tom razdoblju jako važna, šalju poruku da on to ne može sam i da mu treba pomoć drugoga. Djeca sama ustaju jer žele doći na razinu u kojoj se kreću roditelji. Uglavnom dijete klekne, iskorači jednom nogom i uz vlastito pridržavanje za neki predmet ustane. Ako ustaju vrlo rano, često ustaju vukući se rukama, a odupirući na obje noge. To je primjeren način ustajanja za nezrelo dijete i uglavnom se uvijek mijenja u ustajanje iskorakom. U slobodnom prostoru djeca uglavnom ustaju koristeći znanje iz četveronožnog puzanja, kada se usprave na pružene ruke i pružene noge i isprave iz tog položaja slonića.
O hodalicama"Hodalice nisu pomoć u prohodavanju, a jako su opasne kao čuvalište za dijete. Hodalica postavlja ljudsko tijelo u drukčiji odnos prema podlozi nego što je prirodno u hodu. Hodalica ne omogućuje stopalu da podlogu dotakne prvo petom, pa se zatim odigne na prednji dio stopala i prenese teret na drugu nogu, opet na petu, što je način na koji hodamo. Hodalica potiče dijete da se odguruje prstima o podlogu, a jednom naučeni način kretanja gotovo je nemoguće kasnije ispraviti ili traži jako velik rad. Hodalica ne uči dijete kako održavati tijelo protiv sile teže. Uza sve to postoje i iskustva s težim ozljedama djece nakon pada iz hodalice koja se zbog prepreke prevrnula", upozorava Desanka Grubić-Jakupčević.
Kada se trebamo zabrinuti?
"Iz mog iskustva, roditelji imaju in­stinkt kojim uglavnom prepoznaju nepravilnosti u kretanju. Pokreta ima bezbroj i normalno je da ih djeca koriste. No problem nastaje kada dijete nešto može izvesti na samo jedan način, a taj vam se pokret ne sviđa. Dakle, nije problem ako dijete povremeno hoda na prstima, nego je problem ako ne može hodati drukčije. To siromaštvo pokreta jasno je svakom roditelju koji promatra svoje dijete", kaže naša sugovornica.
Stoga, javite se liječniku i budite uporni ako vam se ne sviđa način na koji se vaše dijete kreće. Liječnik pedijatar uputit će vas na specijalističke preglede ako je to potrebno nakon što pregleda vašeg mališana.