Majčinstvo nije lako – kako preživjeti teške dane?

Dok neki ljudi uživaju u siječnju radosni zbog početka godine i blagdana koje su proveli u krugu bliskih ljudi, drugi početak godine doživljavaju kao tmurno razdoblje. Slično je i nakon porođaja. Neke žene bez obzira na to kakav su porođaj imale uživaju u novoj bebi i ulozi majke, dok druge teško proživljavaju to razdoblje privikavanja na novu situaciju, novu odgovornost, svoje novo tijelo i novu ulogu. Novi je život baš poput nove godine - pun potencijala - no ta spoznaja sama po sebi ne pomaže u neprospavanim noćima ili bolnim prsima, što su samo neki od izazova novog majčinstva. Ako je riječ o prvoj bebi, još je teže jer niti znamo koliko bi često beba trebala plakati niti znamo koliko je maminih suza normalno.

Postoji bezbroj neugodnih osjećaja koji mogu pratiti prvu godinu majčinstva, pa čak i dvije. Neke se žene i nakon prvih nekoliko tjedana osjećaju nesigurno, utučeno. Plaše se ostati same s bebom ili osjećaju ljutnju prema bebi ili starijem djetetu, a onda pak imaju osjećaj krivnje i misle da nisu dovoljno dobre mame, čini im se da je odgovornost za to malo biće prevelika, da se neće moći dovoljno dobro brinuti o njemu i slično. Stabilna obiteljska situacija, bliske veze s prijateljima, partner pun podrške važni su i poželjni, ali nisu jamstvo da do takvih osjećaja neće doći.

Nije sve kao u filmu

Iako je novo dijete u obitelji svakako blagoslov, a majčinstvo dar, iz prakse znam da neke žene prvih nekoliko mjeseci posjete najmračniji kutak svoje duše. Uvijek je dobro potražiti profesionalnu pomoć ako ste u mogućnosti, no često glavni problem i jest u tome što majka nije svjesna da joj je pomoć potrebna, navuče masku "dobro sam", "sve je u redu" ili se pak osjeća toliko loše da nema snage pomoć ni tražiti.

Katkad je to zbog srama ili krivnje jer njezini osjećaji ne odgovaraju onome što se od nje očekuje. Nije nasmijana, dotjerana i vitka majka sa sretnom i nasmijanom bebom u naručju kako katkad sugeriraju filmovi. Mame s kojima radim, a čije je stanje drastično različito od tog iz medija, kažu da se osjećaju jako usamljeno, izolirano, da ne poznaju nijednu mamu koja se slično osjeća i čini im se da ih nitko ne razumije. Plaše se osude okoline, često i unutar obitelji i bliskih prijateljica. Što može pomoći? Priprema za porođaj prvi je korak jer je na neki način prevencija porođajne traume. To je vrijeme i prostor u kojem se žena iznutra priprema za transformaciju koja slijedi i istražuje vlastite potencijale za rješavanje teških trenutaka u majčinstvu. No ako je već kasno za pripremu za porođaj, nikad nije kasno uključiti se u neku grupu za podršku. Općeniti savjeti mogu pomoći.

Boraviti što više vremena na svježem zraku, družiti se s ljudima, uključiti se u vježbanje za mame i bebe i slično. No ipak preostaje ključno pitanje kako prebroditi teške dane u svoja četiri zida, kad nema potpore i kad mama mora sama.

Zlatna pravila

1. Zlatno je pravilo: kad spava beba, spavajte i vi, koliko vam se god činilo da imate važnijeg posla koji treba obaviti u to vrijeme. Umor je često glavni uzrok lošeg raspoloženja.
2. Smanjite očekivanja u vezi s kućanstvom, kuća uz djecu ne može i ne mora uvijek blistati.
3. Nastojite ne zarobiti same sebe u razmišljanjima o tome koliko je još teških dana pred vama.
4. Činite ono što možete i što je potrebno u sadašnjem trenutku.
5. Dajte sve od sebe za taj dan, iako to može izgledati kao 25 posto u usporedbi s danom prije. Nije važno. Majka koja je učinila što može, učinila je sve. Kao što u porođaju napredujemo trud po trud, tako u teškim danima idemo korak po korak, dan po dan.

Napisala: Hana Francetić Brčić, dipl. sociologinja, certificirana Birthing from within mentorica i doula, Gestalt psihoterapeut edukant, te majka troje djece
http://www.mamekodhane.com/