Upoznajte svoje dijete

Promatranje ličnosti i ponašanja svog djeteta može biti dobar način za učenje prepoznavanja njegovih emocionalnih potreba

Pokušajte o djetetu razmišljati kao o zasebnoj osobi, individualnoj ljudskoj jedinki koja se u različitim situacijama različito ponaša.

Postavite si pitanja:

* Je li dijete tiho i povučeno ili glasno i društveno?

* U kojim situacijama traži više, a u kojima manje pažnje i potpore?

* Što u djetetu izaziva nesigurnost, a u kojim situacijama se osjeća najugodnije?

Razmišljanjem na ovakav način bit ćete u mogućnosti primjereno odgovoriti na djetetove individualne potrebe jer svako dijete je drugačije, čak i ona djeca koja su odrasla u istoj obitelji i koju su odgojili isti roditelji. Sljedeći savjeti mogli bi vam u tome pomoći, ali ne zaboravite da u odgoju djece ne postoje univerzalni "recepti" primjenjivi na svu djecu.

Vaše želje nisu najvažnije

Važno je ne nametati zadovoljenje vlastitih emocionalnih potreba (npr. za time da nam dijete baš u tom trenutku iskaže nježnost), pogotovo ako dijete jasno daje do znanja da mu to trenutno ne odgovara. Ipak, ne smetnite s uma i vlastitu individualnost: nekim roditeljima više "leži" takav emocionalniji način iskazivanja ljubavi prema svom djetetu, a nekima manje, što je sasvim normalno i prihvatljivo. Ne pretvarajte se da ste nešto što niste jer djeca su pravi "maheri" u uočavanju roditeljske (ne)autentičnosti.

Pohvalite dijete

Pokažite interes za aktivnosti u kojima dijete sudjeluje te iskažite zadovoljstvo njegovim postignućima i napretkom, bez uspoređivanja s bratom, sestrom ili drugom djecom. Nastojte da dijete doživi onaj "ja to mogu!" osjećaj, koji jača njegovu sigurnost u vlastite sposobnosti. Ipak, nemojte hvaliti dijete samo na osnovi "vanjskih" uspjeha.

Davanje puno pažnje djetetu će pokazati da je cijenjeno i vrijedno (osim što je voljeno). Djeca žele udovoljiti bliskim odraslim osobama, tako da će im vaša pažnja i pohvala pomoći da se dobro osjećaju.

Dozvolite svom djetetu mogućnost izbora (unutar dozvoljenih granica, npr. izbor toga što će obući za vrtić ili koji crtić će pogledati), što će mu također biti pokazatelj koliko mu vjerujete i koliko ga poštujete kao osobu (a nije li to ono čemu teži svako ljudsko biće?). Mogućnost izbora za sobom neminovno povlači i posljedice tog izbora, zato dozvolite djetetu da uči iz posljedica svog ponašanja.

Tekst: Ana Plazonić, prof. psihologije