Djeca, spavanje i zablude

Kada se govori o spavanju djece tu postoji dosta krivih uvjerenja koja često roditeljima zadaju probleme i čine odlazak u krevet nemogućom misijom. Koja su najčešća?

Uvjerenje da je normalno da dijete samo spava je jedno koje mnogi roditelji čuju kada dobivaju savjete dobronamjernih prijatelja i rodbine. A stvarna činjenica je da ni odrasli ne vole sami spavati, pa zašto onda djecu prisiljavati na tako nešto. Sasvim je normalno da dvogodišnjak koji put došeće roditeljima u krevet, a kako raste to će činiti i češće. Mnogi misle da kada dijete navrši godinu dana da će spavati cijelu noć. Međutim tome nije tako. Djeca se bude nekoliko puta tijekom noći i obično se sama ponovo uspavaju, a ponekad im ipak treba roditeljski zagrljaj i blizina. A da bi djeca imala dovoljno energije za sve vratolomije tijekom dana treba im između 11 i 12 sati sna, baš kao i bebama i to sve do 12. godine. Za razliku od odraslih koji kada su umorni prilegnu i odrijemaju kako bi nadoknadili barem dio izgubljenog sna, kod djece to nije slučaj. Ona kada su umorna postaju hiperaktivna i još teže ih je smiriti.

Kriva uvjerenja i opiranje spavanju čine spoj koji izmorene roditelje baca u očaj svaki put kada je vrijeme za spavanje. Jedan od glavnih razloga opiranju spavanja je televizija, odnosno televizor u dječjoj sobi. Umjesto da ih uspava i umiri, ona ih razbuđuje i umjetnim putem odgađa san. Lagana večera u obliku nekih müsli zapravo samo pogoršava stvar jer su puni šećera, baš kao i kofein kojeg ima u čokoladi i čajevima. Također, ne treba zaboraviti da djecu nešto može i mučiti (svjetlo, zvukovi, zubi, vruće im je ili hladno, pidžama ih smeta…), pa kao i odrasli jednostavno ne mogu zaspati.

Djeca su i jako znatiželjna, pa ponekad ne žele spavati jer žele vidjeti što se događa, pogotovo ako su došli omiljeni gosti. Odlazak na spavanje, ako nije u pravo vrijeme (prerano ili prekasno), također može stvoriti prave muke.

Međutim svi ovi problemi oko spavanja mogu se poprilično lako riješiti uz pravilnu rutinu. Otprilike sat vremena prije odlaska u krevet treba prigušiti svjetla, umiriti igru i puštati smirujuće zvkove (šum valova i vjetra, zvuk padanja kiše, bijeli šum…). Otprilike pola sata prije spavanja treba obaviti ono što je inače rutina. Odnosno kupanje ili tuširanje, ali ako ono razbudi dijete to treba napraviti prije, zatim pranje zuba, igra na krevetu, čitanje priča i slično. Djetetu se može dati i mekana igračka za spavanje koja služi za mažnju i opuštanje. Neka djeca pak preferiraju sisanje palca (može trajati i do 4. godine) i to ne treba braniti. Ono im služi kao medvjedić i ujedno je znak da se dijete zna samo smiriti. Sisanje palca postaje zabrinjavajuće jedino ako počne utjecati na oblik usta i zubi.

Na kraju treba naglasiti da je vrlo bitno da djeca ne idu prekasno spavati. Tada su premorena, sklona ispadima bijesa i ozljedama. U prilog ranijem odlasku u krevet idu i istraživanja koja su pokazala da je ono iznimno bitano za pravilan razvoj djece. Naime, utvrđeno je da se hormon rasta najviše luči kada djeca spavaju i to u vrijeme između 21 i 24 sata. Eto, sad znate zašto ste kao mali morali na spavanje odmah poslije crtića.