Strahovi kod djece

Uz ljutnju, strah se smatra najstarijom emocijom u razvoju ljudske vrste. Koji su to najčešći dječji strahovi i kako pomoći djetetu da ih se oslobodi? Strah je prirodna reakcija živog organizma na opasnost ili ugroženost, te se smatra osnovnom...

Strah je prirodna reakcija živog organizma na opasnost ili ugroženost, te se smatra osnovnom zaštitnom emocijom na prijeteću situaciju. Uz ljutnju, radost i tugu, ubraja se u tzv. primarne emocije koje su zajedničke svim ljudima u svim kulturama, koje imaju karakterističan i univerzalno prepoznatljiv način izražavanja te koje se javljaju vrlo rano tijekom života. Po svojem osnovnom emocionalnom tonu strah je neugodna emocija, praćena različitim intenzitetima napetosti, od “običnog” opreza, tjeskobe pa sve do panike i užasa.

Razvojne karakteristike straha

Istraživanja na području razvojne psihologije pokazuju da su čovjeku urođeni strah od jakog zvuka te strah od iznenadnog gubitka podloge; svi ostali strahovi nastaju kroz proces kontakta s vanjskim svijetom, odnosno kroz iskustvo odrastanja i sazrijevanja.

Strahovi i brige koji se javljaju u pojedinim fazama djetetova razvoja (tzv. razvojni strahovi) bitan su sastavni dio normalnog djetetova emocionalnog sazrijevanja. Razvojni se strahovi pojavljuju, mijenjaju i spontano nestaju kako dijete prelazi iz jedne razvojne faze u drugu, a povezani su s brigama koje se javljaju u određenim razdobljima dječjeg razvoja i sa stupnjem realnosti u dječjim procesima mišljenja. Kako dijete raste, broj se strahova smanjuje, a njihov osnovni izvor mijenja. Razvojni strahovi imaju važnu ulogu pripreme djeteta na realni život.

U sljedećim recima navedeni su karakteristični strahovi za određenu dječju dob i osobitosti vezane uz njih, s tim da uvijek valja imati na umu da se granice dobi pomiču ovisno o djetetovu temperamentu, senzibilnosti, okolini u kojoj raste i sl.

Od 6. do 8. mjeseca

* strah od nepoznatih ljudi

* strah od promjena na majci (npr. kad stavi kapu)

Dojenče u ovom uzrastu izražava 4 primarne emocije (strah, radost, ljutnja, tuga) i prepoznaje osnovna emocionalna stanja bliskih osoba. Pamti lice najbližeg skrbnika i razlikuje ga od ostalih lica.

Druga polovica 1. godine

* strah od nepoznatih ljudi

* tzv. separacijski strah (strah pri odvajanju od majke ili neke druge bliske osobe i strah od gubitka sigurnosti koju mu ta osoba pruža)

Razvoj separacijskog straha povezan je sa sve većim oprezom koji dijete osjeća prema nepoznatima i prema ljudima kojima nije privrženo. Može trajati do 2-3 godine starosti ili dulje. Svoj vrhunac dostiže u dobi između 15 i 18 mjeseci, a zatim se počinje smanjivati. Od 3. godine rijetke su vrlo burne reakcije na odvajanje.

2. godina

* strah od raznih životinja (npr. paukova ili pasa)

* strah od bučnih kućanskih uređaja (sušilo za kosu, usisavač i sl.)

* strah od nepoznatih ljudi

Ako je dijete od malena okruženo životinjama (ili u redovitom kontaktu s njima) te nitko od bliskih nije pred njim pokazivao svoj strah od npr. pauka, veća je vjerojatnost da neće osjećati strah od životinja.

Od 3. do 4. god. (katkad do početka škole)

• strah od izmišljenih bića (čudovišta, zmajeva, “bića iz mraka sobe”)
• strah od ružnih snova, mraka, liječnika, ljudi u uniformi te raznih životinja

U ovom razdoblju djeca sve više razvijaju maštu, upoznaju se i s dobrim i zlim likovima iz bajki i crtića što potiče strahove od negativnih likova.

5. godina

• strah od prirodnih pojava i katastrofa (potresi, grmljavine, požari)
• strah od mraka i “bića koja žive u mraku”

Tijekom 5. godine strahovi se počinju “seliti” iz imaginarnog svijeta mašte u realniji svijet, tako da su česti npr. strahovi od prirodnih pojava i katastrofa. Strahovi za zdravlje bliskih osoba izraženiji su ako je tome prethodila bolest ili smrt člana obitelji.

Kraj predškolske i početak školske dobi

• strah od smrti, bolesti, tjelesnih ozljeda, fizičkih opasnosti i nesreće
• strah od natprirodnih bića (duhova, vampira, čudovišta, vještica, “nekog ispod kreveta”, mraka i samoće

U ovom razdoblju djeca počinju razumijevati značenje događaja, što povećava učestalost njihovih strahova od smrti i bolesti. Djeca ne vole spavati sama u sobi ili ostati sama u kući. Češći postaju i strahovi nakon gledanja nekog strašnog filma ili slušanja uznemirujuće priče.

Tekst: Ana Plazonić, prof. psih.