DOBRO DOŠLI

....

subota, 16. svibnja 2015.

Tradicionalna turska poslastica


Idealna poslastica za djecu.Zdravo, lagano i osvježavajuće, to je ono što treba svaki mali stomačić. Osim što ćese svidjeti djeci, vole ga i odrasli, te je preporučljiv i kod osoba koje paze na kilažu.Sve što vam je potrebno za ovaj jednostavni a jako ukusni desert, jeste:
- 5dl hladnog mlijeka - 40 g kokosa - 60 g brašna - 80 g šećera - 1 kesica vanilin šećera - 1 kašika maslaca/margarina
Za posipanje, nakon pripreme možete koristiti: pistacije, lješnjake, kokos, orahe ili sl. U malo veću posudu/šerpu staviti hladno mlijeko, kokos, šećer, vanilin šećer.Zatim lagano sipajte brašno i sve dobro umutite žicom.Sve zajedno stavite na šporet da provri, mješajući. Kad provri dodajte maslac i miješajte da se otopi. Sklonite, i sipajte u 4 manje posudice (1,5 dl). Poslije stavite na hladjenje u frižider, na par sati. Posipajte čime želite! Nadamo se da će vam se svidjeti, uživajte!

petak, 15. svibnja 2015.

Kašalj u dječijoj dobi

Jedan od najčešćih razloga posjete ljekaru predstavlja kašalj. Oko 80% djece dolazi na pregled pedijatru zbog upale disajnih puteva i propratnog kašlja. Upravo taj procenat govori o tome koliko je to javno-zdravstveni problem.
Kašalj je simptom odnosno odbrambeni refleks organizma koji se pojavljuje kada je potrebno izbaciti nepotrebne tvari iz dišnog sistema. Tokom djetinjstva, imunološki sistem se razvija postepeno i u potpunosti sazrijeva oko petnaeste godine djetetovog života.
U prvim mjesecima, kao i u prvim godinama života, smanjena je sposobnost odbrane organizma od infekcija virusima i bakterijama. Pri polasku u kolektivni boravak (jaslice, obdanište, igraona), dijete će više biti izloženo infekcijama (virusi, bakterije) što će dodatno oslabiti odbrambeni sistem.
Predškolsko dijete ima u prosjeku šest do deset akutnih upala disajnog sistema tokom jedne godine. Tek nakon 3. godine pohađanja vrtića, ta učestalost se smanjuje.
Prva reakcija na boravak u vrtićima je obično usporeno i dugotrajno curenje nosa a taj sekret se kasnije sliva niz ždrijelo što uzrokuje propratni kašalj. Takav kašalj se pojačava pri tjelesnim naporima. Sekret iz nosa je u početku bistar ali kasnije postaje gust, žućkast ili zelenkast. Djeca su uglavnom dobrog općeg stanja sa uobičajenim apetitom, urednim snom i bez temperature.
Kašalj je obično povezan sa bolestima disajnog sistema: prehladom, gripom, bronhitisom, laringitisom i upalom pluća. Nekad može biti znak i alergije ili prisustva stranog tijela u disajnom sistemu.
Uobičajena podjela kašlja
1. Suhi (neproduktivni) kašalj koji je  uglavnom intenzivan, naporan, praćen često zapušenim nosom ali i slivanjem sekreta iz nosa u ždrijelo gdje se nalaze receptori za kašalj koji su podraženi ovim sekretom. Uzroci ovog kašlja su uglavnom virusi, alergije, strano tijelo ili slično.
2. Zreli (produktivni) kašalj koji se javlja najčešće zbog upalnih procesa u donjim dišnim putovima. Ovim kašljem se nastoji izbaciti nakupljeni sekret u bronhijama. Djeca do pete godine gutaju nakupljeni sekret a tek poslije pete godine ga znaju ispljunuti.
Kako pomoći djetetu koje kašlje?
Kašalj uglavnom prolazi spontano ali ipak treba poduzeti neke osnovne mjere:
- davati djetetu da pije dovoljno tekućine,
- obezbijediti prohodnost nosa,
- vlažiti zrak u prostorijama,
- ne pušiti i izbjegavati zadimljene prostore,
- ne dovoditi dijete u doticaj sa bolesnima,
- često prati ruke kao i igračke koje dijete stavlja u usta.
Kako se liječi kašalj?
Osnovno pravilo je jeste liječiti uzrok a ne simptom. Međutim postoje situacije kada treba smiriti kašalj koji ometa san, svakodnevne aktivnosti djeteta i koji uzrokuje da dijete slabo jede i  stalno kašlje.
Najčešći uzročnici ove vrste kašlja su virusi ali uz dosta strpljenja i pomoći roditelja sa već navedenim mjerama i korištenjem tzv. simptomatskih lijekova za smirivanje kašlja, kašalj će se postepeno smiriti.
Kod vlažnog i zrelog kašlja treba liječiti uzrok kašlja uz pomoć lijekova za iskašljavanje. Preporučuje se uzimanje dosta tekućine (čajeva, supice, sokova) kako bi se dodatno razmekšao sekret i olakšalo iskašljavanje.
Ako bez obzira na poduzete mjere kašalj ne prestaje ili se pojavi temperatura, potrebno je odmah potražiti savjet i stručni pregled djetetovog pedijatra.

Da li bebu navikavati na ruke?


"Ne navikavaj bebu na ruke, razmazićeš je" - sigurno je jedna od najčešćih savjeta koje svaka novopečena mama dobije nakon poroda od rodbine, prijatelja pa čak i običnih prolaznika na ulici. Donosimo vam zanimljiv tekst jedne mame sa njenog bloga Čarapice, koji prikazuje jednu drugu stranu priče. Grlite svoje bebe kad god možete i nosite ih koliko god želite!
Odmah moram da kažem – ne volim tu čuvenu rečenicu. Ma, ne podnosim je. Ne razumijem je i nikada je neću razumjeti. A opet, iz nekog razloga, svi dobronamjerni prolaznici i poznanici imaju potrebu da novopečenoj majci udijele baš ovaj “magični” savet. Bum! Ne navikavaj ga na ruke i sve će biti super! Kao da su ruke uzrok svih problema! E pa ne slažem se i gotovo!
Prvo sam pojam “razmažena beba” meni para uši. Kako to beba može biti razmažena i kako se to beba vaspitava, o tome ćemo drugom prilikom. Hajde sada da se malo zamislimo nad tim ozloglašenim navikavanjem na ruke.
U početku, beba plače kada joj nešto treba. Bebine potrebe se svode na sljedeće: gladna je ili žedna, mokra joj je pelena, spava joj se, nešto je boli, ili joj treba nježnosti. Iz nekog razloga, stariji oblik njegovanja djece u valjane razloge svrstavao je samo prva četiri. Ako bi beba bila sita, suha, mirna na ostalim poljima, njen plač bi se tumačio kao znak razmaženosti ili čak bezobrazluka (čula sam svojim ušima). Ta ista beba je devet meseci bila konstantno uz svoju mamu – osjećala njen miris, slušala otkucaje njenog srca i uživala u toplini maminog tijela. Sada, odjednom otrgnuta od nje, ima potrebu za majčinom blizinom. I često je traži. Plačem – jer drugačije ne zna. Ono što majkama prirodno dolazi je da na plač bebe reaguju, da je zagrle i umire. Iz nekog razloga se savjetuju da to ne treba raditi.
Šta se događa u bebinoj glavici ako je puštate da plače? Prvo što se sigurno ne događa je da joj “rastu pluća”, “jačaju glasne žice”, “raste srce”, i slično. Ona u trenucima kada plače, a mama ne reaguje, shvata da na mamu ne može da se osloni. Da njen plač ne dobija nikakvu reakciju. Da mame nema kada joj je potrebna. I da, poslije nekog vremena će prestati da plače, ali ne zato što je “naučila” ili se “vaspitala”, već zato što je shvatila da nema kome da se obrati za blizinu i nježnost.
Kakve posljedice to može da ostavi na bebu? Ne znam. Ne smatram da će beba koja je ostavljana da plače imati neke strašne traume, ili poremećaje zbog toga što je nisu dovoljno ninali. Ali je sigurno da kao majka želim da gradim odnos prisnosti, nježnosti i ljubavi sa svojim djetetom. Uvijek se govori o vaspitanju od prvog dana. A da li se dovoljno govori o povjerenju od prvog dana? Želim da moje dijete zna da ću uvijek kada sam mu potrebna da se stvorim pored njega i da mu pomognem. I sad i zauvijek. I želim da mu tu poruku usadim u malenu glavicu od prvog dana.
Osnovna uloga mozga je preživljavanje. Mozak postoji i uči da bismo živjeli (a ne obrnuto) i mi sve što učimo – učimo s tim ciljem. Od prvog dana. Zbog toga je osjećaj sigurnosti najvažnija stvar koju možete pružiti svojoj bebi. Dijete koje se ne osjeća sigurno je pod stresom i sve svoje aktivnosti usmjerava ka izvoru svoje nelagode. Dijete koje je sigurno, ušuškano i zna da će na njegove potrebe odmah biti odgovoreno – opušteno je, srećno, i spremno da istražuje svijet i razvija svoju inteligenciju. Zagrljaj i uzimanje djeteta u naručje  onda kada ono to želi, naročito u prvim danima, najbolja je stvar koju možete učiniti za pravilan razvoj svoje bebe.
Šta dalje, kad beba malo poraste, pa postane svjesna svoje okoline, naših reakcija na njen plač? Roditelji i beba već poslije nekoliko mjeseci počinju dobro da se upoznaju. Često mame kažu da tačno nauče šta koji plač označava – postoji poseban za glad, za punu pelenu, za nervozu jer mu se spava… I postoji plač koji prosto kaže – nosi me! D sada ima tu fazu. Da li je potrebno da napominjem da sam ga na svaki nagovještaj plača uzimala u ruke? Verovatno nije, ali ću uz to dodati da on zbog toga uopšte nije imao “naviku” da se nosa do besvijesti, čega se mnogi roditelji plaše. Naprotiv, bio je siguran u sebe i u moju blizinu, pa bi dugo znao sam da leži u krevecu nakon buđenja i posmatra okolinu. Znao je da ne mora da se dernja da bi mama došla, dovoljno je bilo da se oglasi, da me “pozove”.
Sada je u fazi kada želi da ga nosim i to od mene traži. Ali ne želi on da se nosi da bi mene mučio, već zbog toga što otkriva koliko je lijep ovaj svet i želi da ga što više upozna. Koliko je samo sretan kada ga nosim po stanu i pričam mu o svemu što može da vidi, što mu uhvati pogled! Ja sam mu mama, moja uloga je da mu predstavim ovaj svijet najbolje što mogu. I nosaću ga do besvijesti, jer svako to nošenje njemu predstavlja prozor u saznanja koji ga oduševljava. A i mene s njim, jer tada stvari vidim njegovim očima.
I još jedno moram primjetiti. Kada kažu da će se beba navići na ruke, nekako svi to predstavljaju kao katastrofu. Kada slušate te savjete, zvuči kao da ću ga u najmanju ruku nositi u naručju do polaska na fakultet. A istina je, svi znamo, mnogo drugačija. Nosiću ga samo dok ne propuzi i ne bude u stanju sam da istraži ono što ga zanima. A to vrijeme se mjeri mjesecima. To dragocijeno vrijeme se mjeri samo mjesecima. I nakon toga više nikad neću moći da ga uzmem u naručje ovako kao sad, da budem njegov prozor u svijet i zagrljaj koji otklanja sve brige. Zato me izvinite, odoh da izgrlim i iznosim pošteno svoju bebu!

Kupanje - posebno vrijeme za mamu i bebu


ŠTO VAM JE POTREBNO PRIJE POČETKA KUPANJA:

•    Dvije krpice za pranje − jedna za sapunanje, jedna za ispiranje.

•    Nježan sapun koji ne isušuje kožu, šampon za bebe.

•    Dva ručnika − jedan za brisanje, jedan za zamatanje
(ručnik s kapuljačom dobro će zadržati toplinu vaše bebe).

•    Čista pelena i oprema za prematanje.

•    Nepropusna pregača ili stara majica za vas.


KAKO BI ISKUSTVO KUPANJA BILO UGODNO ZAPAMTITE:
•    Važno je stvoriti ugodnu atmosferu u kojoj ćete oboje uživati.

•    Zagrijte prostoriju na 22 do 24 stupnja i održavajte temperaturu stalnom, napunite kadicu toplom vodom i dodajte nekoliko kapi NIVEA Baby blage kupke. U pripremi imajte mekani topli ručnik za vašu bebu nakon kupanja.

•    Pridržavajte bebu objema rukama dok ju spuštate u kadicu i pustite ju da se brčka, jer kada su okružene toplom vodom, bebe se prisjećaju vremena provedenog u majčinoj utrobi i uživaju u tome. Ako tijekom kupanja beba plače, nemojte se brinuti, vrlo je vjerojatno gladna ili joj temperatura vode ne odgovara.

•    Nakon kupanja, omotajte bebu ručnikom i nježno joj osušite kožu. Sada je ujedno i najbolje vrijeme za hidrataciju bebine kože.

•    U dlanove stavite nekoliko kapi NIVEA Baby ulja i nježno umasirajte u bebinu kožu. Nježna masaža uljem i maženje s bebom savršen su kraj kupanja. Masaža jača vezu između majke i djeteta te potiče probavu, cirkulaciju krvi i imunološki sustav. Mnoge su bebe posve opuštene poslije ugodne kupke i masaže te bolje spavaju, a to je nešto što vam je sigurno vrlo bitno.


NIVEA BABY SAVJETNIK JE UZ VAS OD PRVIH TJEDANA TRUDNOĆE
Zavirite u savršen NIVEA Baby svijet odrastanja vašeg najdražeg stvorenja. NIVEA Baby savjetnik pomoći će vam da dobijete odgovore na milijun pitanja koja vam se motaju po glavi u ovom zahtjevnom, ali i divnom razdoblju vašeg života.

Prijavite se za primanje NIVEA Baby newslettera te primajte savjete svaki tjedan tijekom vaše trudnoće, a poslije porođaja primajte mjesečne savjete. NIVEA stručnjaci koji su zaduženi za sva vaša pitanja, majka blizanaca Petra, liječnica Annegret Wehmeyer, moderni otac Marko i mama stručnjak Andrea znaju koliko je odgovorno i zahtjevno biti roditelj te će vam pomoći svojim znanjem, iskustvom i savjetima.  

četvrtak, 14. svibnja 2015.

Osjetljivost kod beba

Beba plače većinu dana i traži vašu stalnu pažnju? Malo spava, i stalno mijenja ritam spavanja i budnosti. Možda imate preosjetljivu bebu. Kako joj pristupiti?

Većinu djece moguće je svrstati u pet osnovnih tipova osobnosti koji proizlaze iz prirođenih tjelesnih karakteristika. Tako vaše dijete može biti osjetljivo, povučeno, prkosno, nepažljivo ili aktivno/agresivno. Za svaki se tip mogu izdvojiti obrasci odgoja koje je potrebno izbjegavati i oni koje je mudro slijediti. Jedan od vodećih dječjih psihijatara Stanley I. Greenspan u svojoj knjizi “Zahtjevna djeca” obrađuje sve ove tipove djece i savjetuje roditelje kako se prema njima postaviti. Mi ćemo se osvrnuti na pretjerano osjetljivu djecu.
Osjetljive bebe mogu se prepoznati po nekima (ako ne i svima) od sljedećih karakteristika:
  • dojenče često pati od kolika
  • vrlo je razdražljivo
  • dijete gotovo neprestano plače (vrlo glasno!) i želi da ga se nosi
  • normalne aktivnosti, poput spavanja, hranjenja, mijenjanja pelena, više nalikuju na borbu roditelja i djeteta nego na rutinske aktivnosti
  • vrišti kad ga se spusti u krevetić i uspavljivanje je dugotrajno
  • ne voli presvlačenje odjeće
  • može se buniti zbog načina na koji ga nosite
  • često se budi noću uplakano tražeći utjehu
  • iznimno je vezano uz majku (“ljepljivost”, vješanje za mamine noge i sl.)
  • kad nauči izgovarati riječ “mama”, zvat će je sve dok se ne odazove
  • poslije će raditi probleme oko odlazaka u jaslice i vrtić
  • teže izražava vlastite želje, radije plače i čeka da roditelji sami pogode što želi, a roditelji su iscrpljeni i osjećaju se “zarobljeno”
  • zbog straha će možda udariti ili ugristi drugo dijete
  • strašljivo je i vrlo oprezno
  • kad nauči izražavati svoje misli, često se žali na čudovišta, vještice i sl.
  • čak ako je i vrlo darovito, dijete svoj senzorički sustav ne drži potpuno pod kontrolom
Promotrite koja količina podražaja odgovara bebi
Bez obzira na to jesu li za to odgovorni geni, prenatalno iskustvo, iskustvo rane životne dobi ili nešto drugo, dojenčad različito reagira na različite podražaje. Dok nekima dodir pera djeluje kao neugodno, drugima je ugodan. Neka će beba negativno reagirati na sušilo za kosu, a druga će se od njega uspavati. S obzirom na intenzitet percepcije podražaja koji primaju svojim osjetilima djeca mogu biti prekomjerno ili premalo osjetljiva.
Premalo osjetljiva beba treba puno više podražaja kako bi postala svjesna određenih prizora i zvukova. Događa se da se takva djeca, kad malo porastu, traže više taktilnih podražaja što ih tjera u grublje kontakte, primjerice mogu se zalijetati u ljude i stvari ili započinjati tučnjave u pokušaju da dobiju dovoljno podražaja. Kad su male, takve bebe obožavaju kad ih se baca u zrak, a prag boli im je visok.
Preosjetljiva beba. Preosjetljivost se ne mora odnositi na sva osjetila. Roditeljima često nije jasno zašto od dvoje djece, jedno različito reagira na isti podražaj. Zato se odrasle upozorava da ne uspoređuju jedno dijete s drugom djecom, što svojom što tuđom. Na primjer, neke bebe s lakoćom obuhvaćaju pogledom mamin izraz lica i razumiju što on znači, dok druga to ne mogu. Visoko senzitivna beba čak i na rutinske zvukove i iznenadne zagrljaje može postati jako uznemirena i nesposobna za mirnu interakciju s roditeljima.
Kako se postaviti kod preosjetljive bebe?
Posumnjate li da vaše novorođenče pripada skupini osjetljivije djece, morat ćete skupiti jako puno strpljenja i ljubavi da pronađete zajednički jezik s djetetom. U svakom slučaju treba izbjegavati bilo kakvu vrstu pretjerane stimulacije djeteta. Ako dijete loše reagira na zvukove, treba dobro izolirati njegovu sobu od buke, prilaziti mu nježno, bez naglih trzaja, a ostale članove obitelji treba upozoriti na to da ne uzimaju bebu u naručje ako ona ne pokazuje za tim zanimanje ili se počinje mrštiti i plakati. Igra s djetetom treba biti umjerenog intenziteta, u skladu s djetetovim trenutačnim raspoloženjem. U slučaju vrlo glasnog bebina plača, pomozite si povremeno čepićima za uši, bar dok je nosite u naručju i plače vam doslovno u uho.
Nizom malih koraka, bez nametljivih kretnji, postupno ćete pridobiti djetetovo povjerenje te poticati bebu da preuzme inicijativu tako što ćete tražiti od nje da sama dosegne igračku, umjesto da to traži od vas. Oba roditelja moraju raditi usklađeno, s unaprijed dogovorenim smjernicama.
Tekst: Ivančica Tarade

Beba ima strah od nepoznatih

Vaša beba ima 8 ili 9 mjeseci i odjednom ste primijetili da se plaši nepoznatih ljudi. Bez brige, radi se o normalnoj fazi odrastanja

Iako je vaše dijete do ove dobi bilo poprilično druželjubivo, voljelo ići drugima u ruke i nije plakalo zbog toga, u dobi od 8 ili 9 mjeseci to bi se moglo promijeniti.
Otprilike u toj dobi dijete sve bolje uspijeva razlikovati “poznato” od “nepoznatog”. Doduše, ono je u stanju i puno ranije prepoznati da joj se približava stranac, no tek sada te činjenice dijete postaje zaista i svjesno. Ne čudi stoga da odjednom pokazuje distancu pred nepoznatim ljudima ili ne želi ići drugima na ruke.
Zašto se to događa?
Svijest o tome tko se nalazi u blizini ustvari je prirodni zaštitni mehanizam koji štiti dijete od nevolja. On osigurava da se svakim danom sve aktivnije dijete (neki mališani već puze, a neki čine svoje prve korake) ne odvoji previše od mame i tate odnosno da se stalno zadržava u njihovoj blizini gdje je najsigurnije. Razumljivo kako je taj mehanizam nekada davno bio važan jer su mladuncima u prirodi uvijek prijetile opasnosti.
Kako se ponašati?
Kao i u mnogo drugih neobičnih ponašanja kod djeteta i ovdje vrijedi slično pravilo – prihvatite tu fazu. Dijete zaista osjeća strah i ne treba ga siliti da bude hrabro kad trenutno ima samo potrebu da bude uz vas. Budite otvoreni prema drugima, nemojte dijete unaprijed štititi ako ne pokazuje strah, ali nemojte ni odbiti zaštititi ga ako ono to od vas traži. Što ćete manje raditi od toga problem, to će ta faza brže proći.

Zašto bebe plaču?

Kad bi znali odgovor na to pitanje mnogi bi se roditelji spasili. No, prepoznavanje djetetovog plača pitanje je prakse

Sve bebe plaču povremeno. Računa se da sasvim zdrava i terminski rođena beba svaki dan u prosjeku plače jedan od tri sata
Vaša beba ne može ništa napraviti za samu sebe i zato se oslanja na vas da ćete se pobrinuti za sve što treba: hranu, toplinu, zaštitu. Plakanje je način na koji vam govori da nešto treba.
Mladi roditelji neće odmah znati prepoznati što je bebi potrebno. No, s vremenom će učiti i naučiti prepoznati različite poruke plača. Kako će beba rasti, pronalazit će i nove načine komuniciranja. Sama će isprobavati smiješkanje, uspostavljanje kontakta očima ili ispuštanje različitih zvukova. Sve to će s vremenom smanjiti njezinu potrebu za plakanjem.
No, dok se to ne desi, vaša vam beba možda želi reći:
Plač br. 1. Gladna sam
Glad je jedan od najčešćih razloga zašto bebe plaču. Što je mlađa beba, to je vjerojatnije da će nakon sisanja na prsima ili nakon bočice plakati.
U mali trbuščić ne stane puno mlijeka pa će biti često gladna. Zato za početak probajte s prsima. Čak i ako ne popije puno, moguće je da plače zbog gladi. Ako dojite, onda postavljajte dijete što češće na prsa prvih dana kako bi i se laktacija uspostavila.
Vaša beba možda neće odmah prestati plakati, ali će se plač smanjivati kako će se bebin trbuščić puniti. Ako je beba sita, ali još uvijek plače, tada je vjerojatno muči njezina sljedeća potreba.
Tekst: Roditelji.hr

Bebin plač

Znate li prepoznati što vam plačem poručuje vaše dijete kako biste ga utješili na pravi način?

Možete li zamisliti život u kojem bebe uopće ne plaču? Teško!
Da vaša beba ne plače, ne biste znali kad joj je pelena mokra, kad je gladna, kad je uplašena, umorna, bolesna, nesretna, ljuta… Dijete bi bilo u velikoj opasnosti kad ne bi moglo skrenuti vašu pozornost na sebe u slučaju potrebe i zato je refleks plakanja jedan od najvažnijih bebinih refleksa.
Svaki plač (ili vrištanje) ne zvuči ugodno za vaše uši, ali morate priznati da je učinkovit. Probudi vas kad ste najljepše zaspali, ili ste u drugoj sobi, ili puštate vodu u kadi… Što je najzanimljivije, plačem beba uopće ne shvaća da doziva vašu pomoć. Bar ne još. Ona se jednostavno žali sama sebi, negoduje naglas.
Beba će do četvrtog ili šestog mjeseca razviti još neke učinkovite metode izražavanja (gugutanje, razni uzvici) i tek tada početi polako razumijevati manipulacijsku moć plakanja, pa tako i onog “lažnog”. No, to ne znači da odmah počnete upotrebljavati preventivne mjere protiv manipulacije i pustiti vaše milo stvorenje da neutješno plače. Manipulacijom ćete se baviti drugih šest mjeseci. Sada vaša beba želi vjerovati da ste joj na raspolaganju kad god zaplače, da u svakom trenutku može računati na vašu ljubav i pažnju. Na taj način stječe povjerenje u roditelje.
Različite vrste plača prvih mjeseci
Koliko ćete biti uspješni u odgonetanju razloga plača vašeg djeteta, ovisi o tome koliko je ono zahtjevno jer ne vrijede ista “pravila” za svu djecu. U prvim mjesecima života bebe plaču na 3 različita načina – tiho cviljenje (blago nezadovoljstvo, izdržljiva glad, blaga pospanost), plač (jaka glad i nelagoda, žeđ, hladnoća), vrištanje (prodorno glasanje jedva podnošljivo vašim ili susjedovim ušima koje traži hitnu promjenu okolnosti i vjerojatno upućuje na bol, strah i ljutnju jer možda niste reagirali na prethodni stupanj blažeg plača). Radi li se o relativno mirnom djetetu koje je lako utješiti nakon plača, onda je dovoljno pratiti glasnoću i prodornost plača da odgonetnete koliko je nezadovoljno. Što je plač glasniji, hitnije mu treba pomoć ili ga nešto jako boli.
U detekciji uzroka plača dobro pomažu i bebini pokreti:
  • Otvaranje usta i okretanje glave čim osjeti da mu dodirujete obraz – uglavnom upućuje na glad.
  • Zijevanje, trljanje očiju i okretanje glave s jedne strane na drugu – pospanost.
  • Odmiče se od vas ili štuca – nemir uslijed prevelike količine podražaja.
  • Grčenje u licu, naprezanje – moguća je nelagoda u crijevima.
Zahtjevna djeca
Zahtjevniju djecu nije tako lako “pročitati”. Njihova je samokontrola preslaba kad su nezadovoljna pa umjesto tihog cviljenja i plača odmah kreću s vrištanjem i čini se kao da svaki put imaju neki zaista velik problem. »esto se dodatno uznemire zbog vlastitog vriskanja i ne bi čudilo da na kraju zaborave i osnovni razlog zbog kojeg su zaplakali. U tom slučaju preostaje vam da pokušate zadovoljiti sve uobičajene bebine potrebe dok ne pogodite pravu i pokušate je utješiti. »im pronađete pravu djetetovu potrebu, ono će prestati plakati, osim možda u slučaju kolika, kad je potrebno puno više od samoga nošenja djeteta u naručju.
Tekst: Ivančica Tarade

12 savjeta za novopečene mame

Uz naših 12 savjeta nadamo se da ćete 12 puta manje izreći rečenicu:”Da sam barem to prije znala!”

“Iako sam mislila da ništa nisam prepustila slučaju, ipak mi se čini da mi ništa ne ide od ruke. Da sam barem prije neke stvari znala!”

Kako biste što manje puta izgovorili ove rečenice, napravili smo malu anketu među mamama koje su nedavno rodile i upitali ih koji su im savjeti bili najkorisniji i što bi željele da su znale prije kako bi mogle neke stvari spriječiti, a možda i izbjeći.

Donosimo vam 12 njihovih savjeta koji će vam pomoći da što lakše preživite prvih nekoliko tjedana s bebom.


1. Pomoć medicinske sestre

“Sestre u rodilištu nisu bile previše raspoložene da mi pomognu oko bebe i dojenja, a ja sam se ustručavala pitati ih sve što želim. Bila sam iscrpljena od dugotrajnog porođaja, boljela me rana od epiziotomije, a nisam ni znala namjestiti Marina za dojenje. Pa mi je izgrizao bradavice do krvi. Jedva sam čekala da dođem kući, no kod kuće je bilo još teže. Voljela bih da mi je netko rekao da iskoristim dane u rodilištu da se, koliko je god moguće, naspavam i da, što je još važnije, naučim dojiti. Voljela bih da sam prije znala da trebam inzistirati da mi sestra pokaže ispravne položaje za dojenje i da ne odustajem dok nisam sigurna da sam zaista shvatila što mi ona pokušava pokazati.”

Marijana iz Vinkovaca, majka 3-mjesečnog Marina


2. Pomoć patronažne sestre

“Kad sam došla iz rodilišta, drugi me dan posjetila patronažna sestra. Nije bila posebice ljubazna i vrlo je brzo otišla. Ostala sam sama s bebom, zbunjena jer je nisam stigla ni pitati da mi pokaže kako trebam njegovati pupak. Suprug je radio, a nisam imala ničiju drugu pomoć. Voljela bih da sam znala da mogu promijeniti patronažnu sestru ako mi ona koju su mi poslali ne odgovara. Patronažna sestra treba olakšati mami prve dane s bebom. Ona vas treba naučiti kako bebu prematati, kako je okupati, treba vam dati savjet u vezi s dojenjem i vašom prehranom, pregledati vas i bebu… Ne ustručavajte se pozvati je kada god mislite da je potrebno, pa čak i svaki dan, ako treba.”

Katarina iz Poreča, majka 4-mjesečne Marije


3. Dojenje je pravi izazov

“Iako svi pričaju o dojenju, nisam ni sanjala da će biti tako teško. Maja mi je toliko raskrvarila bradavice koje su užasno boljele. Nisam znala što da radim. Onda mi je prijateljica preporučila da nabavim specijalnu kremu za bradavice. Nakon mazanja kremom bradavice su brzo zacijeljele, a u međuvremenu sam malo upotrebljavala šeširiće i tako spriječila upalu. Da sam to barem prije znala, na vrijeme bih se opskrbila kremom."

Alma iz Zagreba, majka 7-mjesečne Maje


4. Ne pokušavajte biti supermama

“Rodila sam carskim rezom i usprkos tome, kad sam izašla iz bolnice, trčala sam po kući obavljajući sve poslove. Kuhala sam ručak, posluživala goste, brinula se za Roka. U jednom sam trenutku jednostavno 'pukla'. Više nisam mogla, nisam imala energije i osjećala sam se jako iscrpljeno. Voljela bih da sam imala hrabrosti otkazati posjete prvih nekoliko tjedana ili da barem onima koji dolaze kažem da si sami uzmu sok ili donesu klopu.”

Ana iz Splita, majka 3,5-mjesečnog Roka


5. Ne inzistirajte na rutini

“Moja mama, koja mi je pomagala kad sam s bebom došla kući, inzistirala je na tome da što prije uhvatimo rutinu. 'Beba treba jesti svaka dva sata, nemoj je nositi jer će se naviknuti pa ćeš je poslije morati stalno nositi', i danas mi u ušima odzvanjaju njezine riječi. No, Klara je imala grčeve i nikakva rutina nije dolazila u obzir. Koliko se god ja trudila maknuti je s prsa, ona je bila mirna samo dok je dojila. Na kraju sam odustala od rutine. Voljela bih da sam prije znala da je nemoguće uspostaviti rutinu kad beba ima kolike. Umjesto da mučite i sebe i nju, dok grčevi traju, jednostavno pokušajte što god pomaže kako biste je smirili. Mi smo se vozili autom po kvartu dok Klara ne bi zaspala. A rutinu smo uhvatili, no puno kasnije.”

Dinka iz Crikvenice, majka 9-mjesečne Klare


6. Kupite grudnjake za dojenje barem broj veće

“Nisam ni slutila koliko će mi grudi narasti nakon porođaja. Svi grudnjaci koje sam kupila bili su mi premaleni pa sam morala supruga poslati da mi kupi nove. Voljela bih da sam unaprijed znala da će se to dogoditi da ne bacam novac na premalene grudnjake.”

Sanja iz Požege, majka 4,5-mjesečnog Gorana




7. Očekujte promjenu raspoloženja

“Čitala sam o 'baby bluesu', no nekako mi se činilo da će to mene zaobići. Nikad nisam bila sklona depresiji i smatram se vrlo optimističnom osobom. No, nakon porođaja moje raspoloženje mijenjalo se češće nego vrijeme. A onda sam odjednom postala užasno tužna i depresivna. I nisam si mogla pomoći. Razbijala sam glavu zašto mi se to događa i nisam se usudila pitati za pomoć. Voljela bih da sam prije znala da je poslijeporođajna depresija ozbiljan problem, da se može dogoditi i najjačim karakterima i da treba na vrijeme potražiti pomoć.”

Marija K. iz Šibenika, majka 6-mjesečnih blizanaca Lovre i Krešimira


8. Komunicirajte što više s partnerom

“Marko i ja relativno smo kratko u braku i dolazak bebe razveselio nas je oboje. Zajedno smo uživali u svakom danu trudnoće, a bio je sa mnom i na porođaju. No, nakon što je beba došla kući, nekako smo se udaljili. Ja sam se cijelo vrijeme brinula za Karla, a navečer, kad bi Marko došao s posla, mrtva umorna jedva sam čekala da zaspim. Jednog dana dočekalo me je iznenađenje – Marko mi je rekao da nije sretan, da se osjeća zapostavljenim te da se i ne sjeća kada smo zadnji put porazgovarali, a kamoli vodili ljubav. Nisam mogla vjerovati. Mislila sam da našu vezu ne može ništa ugroziti. Voljela bih da sam prije znala da mogu očekivati malu krizu u odnosu s partnerom nakon rođenja djeteta kako bih vodila računa da ga ne zapostavim i da što više komuniciram s njime.”

Tea P. iz Dubrovnika, majka 1,5-godišnjeg Karla


9. Nemojte paničariti kada beba plače

“Prvih tjedana nakon rođenja Sare, kad bi ona zaplakala, činilo mi se kao da netko nožem para moje srce. Najradije bih i ja zaplakala. Voljela bih da sam prije znala da ću se tako osjećati te da je plač zapravo bebin govor i da joj neće ništa biti ako ne reagiram isti trenutak na njezin plač.”

Morena L. iz Rijeke, majka 3-mjesečne Sare


10. Vrijeme za sebe

“Nakon mjesec dana provedenih u kući s Larom bila sam potpuno iscrpljena. Jednoga dana prijateljica me je nazvala i rekla mi da me je naručila na masažu. Bila sam u šoku: 'Kako ću ostaviti Laru, tko će je čuvati…?' Na kraju je suprug ostao s Larom, a ja sam otišla na masažu. Bila sam oduševljena. To mi je zaista trebalo. Voljela bih da sam prije znala da 2 sata koja ću odvojiti samo za sebe neće štetiti mojem djetetu, već, naprotiv, vratila sam se odmorena, puna energije, a i suprug više nije prigovarao što sam umorna jer je i on, nakon što je proveo nekoliko sati sam s Laricom, shvatio koliko je naporno brinuti se za malo dijete.”

Vesna T. iz Sinja, majka 7,5 mjesečne Lare


11. Pomoć sličnih

“Nikada nisam bila na forumima na internetu i mislila sam da takve stvari nisu za mene. No, kad sam se s Lovrom šetala po parku i upoznala Sanju, mamu 3-mjesečnog Marka, shvatila sam da je jako dobro imati prijateljicu s kojom možeš razmjenjivati iskustva, tražiti provjerene savjete o bebama. Sanja mi je predložila da se logiram na jedan internetski forum na kojemu se okupljaju mame koje imaju bebe jednako stare kao moj Lovro. Bila sam oduševljena. Da sam to prije znala, prijavila bih se na forum još dok sam bila trudna.”

Koraljka, majka 4-mjesečnog Lovre


12. Imam li dovoljno mlijeka?

“Prvih mjesec dana Tina je stalno plakala i nije se odvajala od mojih prsa. Svi su mi govorili da je gladna, da sigurno nemam dovoljno mlijeka i da je krajnje vrijeme da joj dam bočicu s adaptiranim mlijekom. Nisam željela odustati od dojenja, no bila sam preplašena da mi je dijete gladno i užasno nervozna zbog toga. Noćima nisam spavala, brinući se da će mi dijete jako smršavjeti. Čak mi ni patronažna sestra nije pružila utjehu. Voljela bih da sam prije znala da bebin plač ne mora značiti da je gladna i da moram samo biti uporna i da će mlijeko doći. Broj mokrih pelena dobar je pokazatelj je li beba gladna ili ne i ako vam pedijatar ne kaže drugačije, ne popuštajte pritiscima i ne odustajte od dojenja. Vjerujte, isplati se!”

Katarina iz Splita, majka 11-mjesečne Tine


Tekst: Roditelji.hr

Čitaj mi priču

Zajedničko čitanje naglas, od najranije dobi, promiče pismenost i razvoj govora kod djece te zbližava roditelja i dijete. Dodatno, čitanje naglas razvija ljubav prema čitanju knjiga što predstavlja dugoročno ulaganje u bolji uspjeh djece u školi i kasnije u životu.

Kada roditelji ili skrbnici dijele knjige s djecom, pomažu im u boljem razumijevanju svijeta u kojem žive i jačaju njihove socijalne vještine. Kada takvu interakciju podrže i pedijatri i liječnici obiteljske medicine u svojim ordinacijama, moguće je postići još i više.
Čitanje naglas je posebno važno za djecu u ranjivim situacijama: djeca koja žive u obiteljima s niskim prihodom i/ili nižim stupnjem obrazovanja, djecu s teškoćama u razvoju ili djecu pripadnike manjina koji ne govore hrvatski jezik. Već 15 minuta dnevno može uvesti naviku svakodnevnog čitanja kod djece.
Početak kampanje „Čitaj mi!“ proglasit će djeca iz Dječjeg vrtića „Različak“ i iz Centra „Slava Raškaj“ u utorak 2. travnja 2013. s početkom u 11 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5.Tom prigodom će UNICEF-ova ambasadorica dobre volje Maja Vučić, glumac Filip Jurčić i dječja spisateljica Željka Horvat Vukelja pročitati nekoliko kratkih priča.
Kampanju zajedno organiziraju Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti i UNICEF Hrvatska pod pokroviteljstvom Ministarstva socijalne politike i mladih.
Tekst: UNICEF

Korak do prvih cipelica

Za prve hrabre korake vašeg mališana potrebno je kupiti odgovarajuće cipelice. No, osim udobnosti i kvalitete, prva dječja obuća mora zadovoljiti brojne uvjete

Dogodio se i taj dan. Konačno! Vaše dijete napravilo je svoje prve nespretne korake. Zacijelo je prva vaša pomisao bila kako je vrijeme za kupnju cipelica. No ne onih pravih, nego cipelica za prohodavanje.
Mnogi, pak, roditelji žele da njihovo dijete svoje prve korake napravi bosonogo. I to je posve u redu. Dok ne počne stajati te samostalno i sigurno raditi prve korake, bez obzira na to koliko ima mjeseci, najbolje je da u kući ipak bude u čarapama ili bosonogo. Tako će biti i zadovoljnije jer ga neće ništa sputavati niti žuljati. Za izlazak može imati nehodajuće cipele koje štite od hladnoće.
Na taj način možete pomoći malim hodačima koji tek moraju naučiti kako njihova stopala funkcioniraju bez cipelica. Bit svega jest da cipele ne postoje zato da se u njima uči hodati. Obuća nam služi da se u njoj hoda u različitim vremenskim uvjetima i po različitim podlogama. Imajte na umu da je djetetovo stopalo osjetljivo i podložno deformitetima ako je izloženo nepravilnom položaju ili pritisku.
Veličina
Obuća mora biti primjerene veličine, inače će dijete odbijati obuti se ili ćete primijetiti crvenilo na koži stopala nakon izuvanja što je znak da mu veličina cipela ne odgovara. Udaljenost prstića do prednjeg dijela cipele ne smije biti manja od 0,5 cm ni veća od 1,5 cm.
Cipele također ne smiju biti ni prevelike jer će uzrokovati nestabilnost pri hodanju. Mnogi roditelji pri kupnji cipela pritiskom na vrh djetetova nožnog palca provjeravaju je li ostalo dovoljno prostora do vrha cipelice. Takav način nije pouzdan pokazatelj odgovarajuće veličine. Naime, djeca refleksno povlače prstić, a roditelji nerijetko pogrešno zaključe da imcipelica odgovara.
Vezice ili čičak
Za malu djecu koja još ne znaju sama obuvati i izuvati cipele bolje je odabrati cipele na vezicu. One čvrsto drže cipelu pa je mala mogućnost da sklizne sa stopala te omogućuje stabilnost skočnog zgloba, što je bitno ako se hoda po neravnom terenu ili ako se trči. Cipelice na čičak praktične su kada je riječ o obuvanju, no loša je strana to što se čičak s vremenom više ne lijepi tako dobro pa ćete obuću češće morati zamijeniti novom. Obuća s patentnim zatvaračem, najnepogodnija je za obuvanje, izuvanje i za hodanje jer previše steže ili uopće ne steže pa stopalo “šeta” u cipeli.
Savjeti za kupnju cipela
• Krenite u kupnju u poslijepodnevnim satima, kada je dijete naspavano, zato što se stopala tijekom cijeloga dana, uslijed hodanja i opterećenja težinom tijela, produže za nekoliko milimetara
• Odaberite cipele od prirodnih materijala, iznutra i izvana kako bi stopalo moglo disati i da se pojačano ne znoji
• Pripazite na tvrdoću potplata. On ne bi smio biti previše tvrd kako ne bi ograničavao savijanje stopala pri hodu, ali ni mekan jer djetetu neće davati prijeko potrebnu stabilnost. Potplat bi trebao biti lagano povišen, najviše 5 mm, te po mogućnosti s ripnama koje će spriječiti proklizavanje
• Obratite pozornost na dio cipele koji drži skočni zglob. Trebao bi biti čvrst dok je za prednji dio, prema prstima, najbolje da bude mekan i dovoljno širok kako prsti ne bi bili zbijeni
• Kako biste si olakšali kupnju, najbolje je da dijete stoji te nožicu postavi na šablonu (koju izrađuje svaka trgovina s cipelama) kako biste odabrali pravu dužinu cipele
• Cipela mora biti veća oko 6 mm od stopala koje je u njoj
Anatomski uložak
Jesu li djetetu potrebni anatomski ulošci u cipelama? Na to ste pitanje sigurno dobili oprečne odgovore.
Dok jedni tvrde kako su anatomski ulošci obvezatni, drugi govore kako su oni nepotrebni ako je noga zdrava. Ako dijete nosi cipele s uloškom, a noga raste, kost se svija po obliku uloška i stvara se trajna deformacija kosti.
Iz tih bi razloga trebali kupovati cipele bez uloška, ali sa stabilnim potplatom. Dok jedni zagovaraju tvrdi potplat, koji dopušta pogreške prvih nepravilnih koraka, drugi drže stranu mekim potplatima koji su u prirodnijem položaju te djetetu omogućuju bolje prepoznavanje neravnina i bolji osjećaj ravnoteže. U praksi su se ipak najbolje pokazali polutvrdi potplati, i to s tvrdim dijelom na peti i savitljivim prednjim dijelom. Katkad je pak najbolje rješenje da ono što ne biste nosili vi, ne dajete ni svojemu djetetu da nosi.
Tekst: Iva Stilinović Grahovac