Osjetljivost kod beba

Beba plače većinu dana i traži vašu stalnu pažnju? Malo spava, i stalno mijenja ritam spavanja i budnosti. Možda imate preosjetljivu bebu. Kako joj pristupiti?

Većinu djece moguće je svrstati u pet osnovnih tipova osobnosti koji proizlaze iz prirođenih tjelesnih karakteristika. Tako vaše dijete može biti osjetljivo, povučeno, prkosno, nepažljivo ili aktivno/agresivno. Za svaki se tip mogu izdvojiti obrasci odgoja koje je potrebno izbjegavati i oni koje je mudro slijediti. Jedan od vodećih dječjih psihijatara Stanley I. Greenspan u svojoj knjizi “Zahtjevna djeca” obrađuje sve ove tipove djece i savjetuje roditelje kako se prema njima postaviti. Mi ćemo se osvrnuti na pretjerano osjetljivu djecu.

Osjetljive bebe mogu se prepoznati po nekima (ako ne i svima) od sljedećih karakteristika:

• dojenče često pati od kolika

• vrlo je razdražljivo

• dijete gotovo neprestano plače (vrlo glasno!) i želi da ga se nosi

• normalne aktivnosti, poput spavanja, hranjenja, mijenjanja pelena, više nalikuju na borbu roditelja i djeteta nego na rutinske aktivnosti

• vrišti kad ga se spusti u krevetić i uspavljivanje je dugotrajno

• ne voli presvlačenje odjeće

• može se buniti zbog načina na koji ga nosite

• često se budi noću uplakano tražeći utjehu

• iznimno je vezano uz majku (“ljepljivost”, vješanje za mamine noge i sl.)

• kad nauči izgovarati riječ “mama”, zvat će je sve dok se ne odazove

• poslije će raditi probleme oko odlazaka u jaslice i vrtić

• teže izražava vlastite želje, radije plače i čeka da roditelji sami pogode što želi, a roditelji su iscrpljeni i osjećaju se “zarobljeno”

• zbog straha će možda udariti ili ugristi drugo dijete

• strašljivo je i vrlo oprezno

• kad nauči izražavati svoje misli, često se žali na čudovišta, vještice i sl.

• čak ako je i vrlo darovito, dijete svoj senzorički sustav ne drži potpuno pod kontrolom

Promotrite koja količina podražaja odgovara bebi

Bez obzira na to jesu li za to odgovorni geni, prenatalno iskustvo, iskustvo rane životne dobi ili nešto drugo, dojenčad različito reagira na različite podražaje. Dok nekima dodir pera djeluje kao neugodno, drugima je ugodan. Neka će beba negativno reagirati na sušilo za kosu, a druga će se od njega uspavati. S obzirom na intenzitet percepcije podražaja koji primaju svojim osjetilima djeca mogu biti prekomjerno ili premalo osjetljiva.

Premalo osjetljiva beba treba puno više podražaja kako bi postala svjesna određenih prizora i zvukova. Događa se da se takva djeca, kad malo porastu, traže više taktilnih podražaja što ih tjera u grublje kontakte, primjerice mogu se zalijetati u ljude i stvari ili započinjati tučnjave u pokušaju da dobiju dovoljno podražaja. Kad su male, takve bebe obožavaju kad ih se baca u zrak, a prag boli im je visok.

Preosjetljiva beba. Preosjetljivost se ne mora odnositi na sva osjetila. Roditeljima često nije jasno zašto od dvoje djece, jedno različito reagira na isti podražaj. Zato se odrasle upozorava da ne uspoređuju jedno dijete s drugom djecom, što svojom što tuđom. Na primjer, neke bebe s lakoćom obuhvaćaju pogledom mamin izraz lica i razumiju što on znači, dok druga to ne mogu. Visoko senzitivna beba čak i na rutinske zvukove i iznenadne zagrljaje može postati jako uznemirena i nesposobna za mirnu interakciju s roditeljima.

Kako se postaviti kod preosjetljive bebe?

Posumnjate li da vaše novorođenče pripada skupini osjetljivije djece, morat ćete skupiti jako puno strpljenja i ljubavi da pronađete zajednički jezik s djetetom. U svakom slučaju treba izbjegavati bilo kakvu vrstu pretjerane stimulacije djeteta. Ako dijete loše reagira na zvukove, treba dobro izolirati njegovu sobu od buke, prilaziti mu nježno, bez naglih trzaja, a ostale članove obitelji treba upozoriti na to da ne uzimaju bebu u naručje ako ona ne pokazuje za tim zanimanje ili se počinje mrštiti i plakati. Igra s djetetom treba biti umjerenog intenziteta, u skladu s djetetovim trenutačnim raspoloženjem. U slučaju vrlo glasnog bebina plača, pomozite si povremeno čepićima za uši, bar dok je nosite u naručju i plače vam doslovno u uho.

Nizom malih koraka, bez nametljivih kretnji, postupno ćete pridobiti djetetovo povjerenje te poticati bebu da preuzme inicijativu tako što ćete tražiti od nje da sama dosegne igračku, umjesto da to traži od vas. Oba roditelja moraju raditi usklađeno, s unaprijed dogovorenim smjernicama.

Tekst: Ivančica Tarade