Pupčana kila kod novorođenih beba

Pupčana kila (umbilikalna hernija) stvara se kada se crijevo, masno tkivo ili tekućina proguraju prema van kroz slabiji dio unutar trbušnih mišića bebe. To uzrokuje izbočenje u području pupka ili u njegovoj neposrednoj blizini koje nalikuje oteklini

Mnoga djeca pri rođenju imaju umbilikalnu herniju. Ona obično nije niti bolno, niti opasno stanje i najčešće se zatvara sama po sebi bez ikakvih dodatnih medicinskih zahvata.

Pupčana kila javlja se u 1 - 2 na 10 novorođenih beba, češće se javlja u nedonoščadi, u djece s Downovim sindromom te u djece s nekim endokrinološkim poremećajima - npr. hipotireozom, a javlja se i u sklopu nekih rjeđih sindroma i bolesti - npr. Beckwith-Wiedemanovu sindromu. Češća je i u nekim obiteljima - zbog nasljedne slabosti trbušnog zida.

Mjesto na kojemu pupkovina ulazi u tijelo fetusa naziva se umbilikalni prsten. Umbilikalni prsten sačinjen je od mišićnih vlakana i obično se zatvara prije djetetova rođenja. Ako se to ne dogodi, sadržaj trbušne šupljine može protrudirati prema van stvarajući pupčanu kilu. Razlozi zbog čega se neki mišićni prstenovi ne zatvaraju do danas nisu posve razjašnjeni.

Kako je prepoznati?
Pupčana kila vidi se najčešće nakon što otpadne pupkovina, znači, ne odmah, nego za nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon rođenja. Neka djeca, međutim, ne dobivaju herniju sve do starije dojenačke dobi - kada krenu puzati ili hodati.

Simptomi pupčane kile su mekana izbočina ispod kože u području pupka koja se - pritiskom na nju - bez napora potiskuje natrag prema trbušnoj šupljini. Izbočenje može biti lakše vidljivo ili se čak činiti većim kada vaše dijete stoji, sjedi, puže ili napinje trbušne mišiće tijekom plakanja, kašljanja ili defekacije. Najmanje je vidljivo kada beba mirno leži na leđima.

Umbilikalne hernije mogu varirati veličinom, no najčešće nisu veće od 2,5 cm u promjeru i ne uzrokuju bol ni dodatne smetnje. No, ako se na mjestu hernije javlja toplina, dodatna oteklina ili crvenilo kože, a vaše dijete povraća, trebate se javiti svojem liječniku radi pregleda i daljnjih pretraga zbog moguće infekcije. Komplikacije kao pucanje (ruptura) hernije ili uklještenje crijeva u kilnu vreću rijetke su, a tada se također javljaju dodatni simptomi u djeteta: bol, povraćanje, mučnina, crvenilo i oticanje trbušne stijenke i same hernije.

Kada je potreban kirurški zahvat?
Pupčana kila najčešće se zatvara spontano kada je dijete u dobi od godine dana, no ako se ne zatvori do dobi od 5 godina - možemo razmišljati o kirurškom liječenju hernije. Kirurški zahvat možda će ipak biti potreban i ranije:

• ako je kila velika i nije se zatvorila do 2. godine djetetova života
• ako se pojavljuju infekcije
• ako vam sam izgled hernije i trbušne stijenke vašega djeteta smeta i plaši vas - npr. hernija koja je prekrivena većom količinom kože te zbog toga izgleda neobično (proboscoid hernija).

Nikakvo lijepljenje trakicama, stavljanje novčića na kilu i povezivanje neće je učiniti manjom, nego će uzrokovati oštećenje kože iznad hernije i upalu.

Operativni zahvat uklanjanja umbilikalne hernije rutinski je postupak niskog rizika, no zahtijeva opću anesteziju. Dijete kući katkad može ići i isti dan. Ispod pupka načini se maleni rez. Tijekom zahvata u trbušnu se šupljinu natrag potisnu crijevo i drugo tkivo iz kilne vreće. Zatim se mišićna vlakna i vezivno tkivo unutar umbilikalnog prstena postave kako bi očvrsnuli mišićno-vezivnu stijenku na tome mjestu, te se rez (incizija) zatvara ostavljajući obično malen ožiljak. Ako su hernije veće, nakon zahvata mogu ostati veći ožiljci te su potrebni dodatni zahvati kako bi se poboljšao izgled trbušne stijenke.

Tekst: Mr. sc. dr. Đurđica Šešo Šimić, specijalist pedijatar